Kanadska kuna-MINK-ZAŠTITIMO IH I VOLIMO IH.
Kune (Mustelidae) su porodica psolikih zvijeri. To je porodica u koju pripada vrlo veliki broj vrsta. Razvili su se prije oko 40 milijuna godina (oligocen) usporedo s razvojem glodavaca.
U ovu porodicu pripadaju, primjerice, kuna zlatica, lasica, tvor, hermelin, jazavac i vidra. Ali kada se govori o kunama, u Hrvatskoj se najčešće misli na kunu bjelicu ili, eventualno, na kunu zlaticu.
Zbog krvoločnosti i proždrljivosti čine znatne štete, ali isto i znatne koristi uništavanjem štetnih sitnih glodavaca. U blizini analnog otvora nalaze se žlijezde, koje izlučuju tvar neugodna mirisa. Tim mirisom označuju kune granice područja svojeg stalnog boravišta.
Dlaka im je vrlo fina, pa se u toj porodici nalazi nekoliko hrvatskih najvrjednijih krznaša.
Pripadnici porodice kuna su srednje velike do malene životinje. Najmanje su male lasice, dužine do 20 cm, a najveće divovske vidre koje mogu narasti do 1,8 m i biti teške više od 30 kg.
Ove životinje imaju izduženo, vitko i vrlo gipko tijelo te vrlo niske noge, na kojima imaju 4-5 prsta proviđenih noktima, koje se ne može uvući. Zubalo je potpuno, ima 38 zuba, očnjaci su jaki.
Mladi dolaze na svijet slijepi, mati ih u slučaju opasnosti prenosi na sigurnije mjesto; trebaju nekoliko tjedana da budu sposobni slijediti majku.
Kune (Mustelidae) su porodica psolikih zvijeri. To je porodica u koju pripada vrlo veliki broj vrsta. Razvili su se prije oko 40 milijuna godina (oligocen) usporedo s razvojem glodavaca.
U ovu porodicu pripadaju, primjerice, kuna zlatica, lasica, tvor, hermelin, jazavac i vidra. Ali kada se govori o kunama, u Hrvatskoj se najčešće misli na kunu bjelicu ili, eventualno, na kunu zlaticu.
Zbog krvoločnosti i proždrljivosti čine znatne štete, ali isto i znatne koristi uništavanjem štetnih sitnih glodavaca. U blizini analnog otvora nalaze se žlijezde, koje izlučuju tvar neugodna mirisa. Tim mirisom označuju kune granice područja svojeg stalnog boravišta.
Dlaka im je vrlo fina, pa se u toj porodici nalazi nekoliko hrvatskih najvrjednijih krznaša.
Žive do 2000 metara visine.
Sjevernoameričku kunu karakterizira
dugo, elegantno tijelo sa
kratkim nogama; struktura koja je vrlo usporediva s njegovim
bliskim rođakom,
lasicom. Glava je mala (ne puno veća u promjeru nego svom tankom,
dugog vrata) sa šiljatim nosom i njuškom i kratki brkovi koji su
samo minuciozno vidljivi. Ima male
graškaste oči te kratke uši koje su jedva duže
od krzna koje ih okružuje.
Krzno,
može imati veliku varijaciju u boji, ovisno o području na kojem se
nalazi . Za veći dio, divlji soj ima čokoladnu
i gotovo crnu
dlaku koja je kratka, gusta i mekana, s
crnim područjima oko noge i repa pri vrhu
i bijela krpa na donjoj bradi. Neki članovi
ove vrste mogu imati više nepravilne bijele mrlje na grlu, grudima i
trbuhu, ili postoji još slučajeva "pamuka" krzna koje se
sastoje od svijetle boje underfur. Kao udvaranja pomoć, a rjeđe u
načinu obrane.
Mink ima analne
žlijezde tik ispod površine kože u rektalnom području kojim može
ispustiti miris sličnan onom kod tvora.
Fizički izgled
Pripadnici porodice kune razlikuju se međusobno po građi tijela, po zubalu i obliku nogu, mnogo više nego što je to slučaj kod ostalih porodica reda mesoždera.Pripadnici porodice kuna su srednje velike do malene životinje. Najmanje su male lasice, dužine do 20 cm, a najveće divovske vidre koje mogu narasti do 1,8 m i biti teške više od 30 kg.
Ove životinje imaju izduženo, vitko i vrlo gipko tijelo te vrlo niske noge, na kojima imaju 4-5 prsta proviđenih noktima, koje se ne može uvući. Zubalo je potpuno, ima 38 zuba, očnjaci su jaki.
Mink se nalaze diljem Sjedinjenih
Država, koji se pojavljuju u dijelovima u svakoj državi, osim
Arizoni. Oni su također prisutne u većini Kanade. Samo uz arktičke
obale i neke otoke oni su odsutni.
Mink su usko povezani s plovnim
putovima i jezerima
u Sjevernoj Americi, ali manji potoci su im draži od velike, široke
rijeke. Uz obalu su česti u bogatim močvarama i, povremeno, u
priobalju susjedstvu oceana. Oni su najčešći uz potoke i dijelom
se uguše od otpada i drugih krhotina koje
stvaraju brojne vodene rupe i istovremeno nude prikrivanje za
kanadske kune.
Mink su aktivni tijekom cijele godine.
Oni su neumorne lutalice i mogu putovati nekoliko kilometara u
potrazi za hranom.
Prehrana
Jednako tako, imaju i veliki raspon plijena. Jazavac se hrani uglavnom kišnim glistama i puževima, koji čine samo djelić njegove tjelesne težine. Hermelin lovi i zečeve, koji mogu biti i deset puta teži od njih. Osim navedenog, hrane se raznim malim i srednje velikim sisavcima, pticama do veličine guske, jajima, kukcima, bobicama, voćem i bukvicama.Parenje i mladunčad
U vrijeme parenja glasa se kao mačka, inače ciči, frkće, reži.Mladi dolaze na svijet slijepi, mati ih u slučaju opasnosti prenosi na sigurnije mjesto; trebaju nekoliko tjedana da budu sposobni slijediti majku.
Mink se nalaze
diljem Sjedinjenih Država, koji se pojavljuju u dijelovima u svakoj
državi, osim Arizoni. Oni su također prisutne u većini Kanade.
Samo uz arktičke obale i neke otoke oni su odsutni.
Mink su usko
povezani s plovnim putovima
i jezerima u Sjevernoj Americi, ali manji
potoci su im draži od velike, široke rijeke. Uz obalu su česti u
bogatim močvarama i, povremeno, u priobalju susjedstvu oceana. Oni
su najčešći uz potoke i dijelom se uguše
od otpada i drugih krhotina koje stvaraju brojne vodene rupe i
istovremeno nude prikrivanje za kanadske kune.
Mink su aktivni
tijekom cijele godine. Oni su neumorne lutalice i mogu putovati
nekoliko kilometara u potrazi za hranom.
Danju se
obično povlače pod korijenje stabla u blizini vode, u rupi u obali
potoka, u hrpi krhotina gušenja potoka,
ili u kućama stanara, koji su se iseliti iz njihovih brloga.
Mink je vješti lovac i ribe, rakove
i žabe. Vlastiti glavni neprijatelji su
sovuljaga, vukovi i kojoti. ČOVJEK MU JE NAJVEĆI
NEPRIJATELJ. ZAŠTITIMO IH I VOLIMO IH.